Sada kada smo definisali ciljne grupe i profile ličnosti korisnika, možemo da počnemo da razmišljamo o tome šta želimo da im kažemo. 🎤
Hajde da razgovaramo o komunikaciji.
Na ovo prenošenje poruke od pošiljaoca do primaoca može da utiče veliki broj stvari kao što su:
- naše emocije,
- kulturološka situacija,
- medijum koji koristimo za komunikaciju,
- čak i naša lokacija
Rećićemo to jasno i glasno: komunikacija nije laka i nije iznenađujuće da se komunikacione sposobnosti smatraju najtraženijom osobinom kod poslodavaca širom svijeta i da su često preduslov za dobijanje mnogih radnih mjesta. „Tražimo nekoga sa odličnim komunikacionim sposobnostima …“ Da li vam zvuči poznato?
Iz ove perspektive je komunikacija oduvijek bila komplikovana, a određeni elementi savremenog društva je u današnje vrijeme čine još težom.
Od kad postoji Internet, količina informacija eksponencijalno raste.
Neki to zovu rat za pažnju, neki preopterećenost informacijama, ili još kreativnije – „infoksikacija“ ili smog od podataka.
Koliko god da je digitalizacija našeg društva unaprijedila mnoge aspekte ukupnog kvaliteta života, znamo da ona ima i određene loše strane, a ovo je jedna od njih.
Da budemo objektivni, ovaj fenomen nije ograničen samo na Internet. Proširenje izbora se dešava na svim planovima. Možete ga osjetiti svaki put kad odete u supermarket i treba da izaberete između 10-20 vrsta mlijeka, hljeba itd, kada hoćete da kupite automobil ili odlučite koju ćete školu upisati.
Jednostavno, čovjekova želja da riješi problem nedostatka resursa i unaprijedi privredu stvorila je situaciju u kojoj bi ovi novoizgrađeni kapaciteti sada treba nekako da se budu upotrijebljeni kako bi se opravdalo njihovo postojanje i osigurala ekonomska korist.
Preopterećnost informacijama je pokrenula mnoga pitanja, a ona kojima ćemo se ovdje baviti (koja će nam pomoći da bolje prilagodimo svoju komunikacionu ponudu) su:
- proces donošenja odluka kod osoba koje konzumiraju informacije je postao pravi izazov,
- činjenica da je postalo mnogo teže probiti se kroz mnoštvo i zapravo prenijeti poruku pored tako velike konkurencije.
Konzumiranje ogromnog broja informacija zamara naš um. Donošenje odluka je proces koji zahtijeva energiju. Kada je vaš mozak umoran od procesuiranja tolikog broja informacija odjednom, poslednje što mu treba je još jedan proces koji mu traži energiju kao što je donošenje odluka. Zato čak i najprostije odluke kao što su odluka o tome koju majicu da obučete ili koji čaj da kupite mogu da budu izazovne kada ste preopterećeni informacijama.
Sa druge strane, teško je kontrolisati pažnju. To ima veze sa hemijskim i fizičkim procesima u našem mozgu. Nismo previše dobri u obraćanju pažnje na ono što želimo — voljna kontrola nad našim mozgom je sama po sebi slaba. Lako nas poremete, kako Daniel Goleman objašnjava u knjizi „Focus: The Hidden Power of Excellence“ čulne distrakcije (stvari koje se dešavaju oko nas) i emocionalne distrakcije (naš unutrašnji dijalog, misli o stvarima koje nam se dešavaju u životu).
Kada saberemo 1+, zamagljenost uma koja dolazi od povećanog broja informacija koje su nam dostupne i činjenice da je veoma teško voljno na nečemu zadržati pažnju vode nas do zaključka da Vi kao organizacija morate zaista da posvetite mnogo vremena da biste postali nindža master komunikacije i razvoja poruka koje će rezonirati sa vašom ciljnom pubilkom.